Signali

I nema veze koliko mi je godina. Opet ista pitanja. Da ili ne? Evo google sam pretrazila i opet nemam odgovor. Kao trazim da mi potvrdi da je sve umisljanje, ali opet citam sve i pamtim samo ono sto mi godi...:( Ne znam stvarno. Jedva cekam da prodju emocije, pa da hladne glave pogledam sve...

Dani su pretužni.

...sami .. ja...

Nema ti. Strasno doba. Prestrasno. Pokusavam da ignorisem stvari, da se kao ne brinem, da pijem kad god imam priliku, da se pravim jaka... ali ne mogu... ne mogu stalno. I dodje ovako noc ili dan i sva potonem. I najradije bih da... poravnim. A ne mogu. Ne mogu u nocima kao sto je ova. Strasno doba me snaslo. I nikako da prodje. Da prestane.

Pretužno!

Sranje. Ali ono pravo. Idem spavati i kontam...a nista ne kontam, vec nocima... I cujem zvukove, koji su nekad bili, a sada ih nema. I proklinjem kako se brzo naviknem. I kako na mene uticu te stvari. Kako mi se raspolozenje mjenja od najmanje promjene.... I kako nekad svi znaju zasto je to tako. I kako čekam. Ne znam šta. 

I kako dvoklik znaci... nesto? A ustvari nije nista....

Skontah. Evo prije minut-dvije. Trenutno je sa njom. I sinoć je bio. I lakse mi je sto sam to shvatila. Nije do mene:) Do nje je:) I do njega:) Glupo zvuci, ali lakse mi je.

Ali navika je gadna stvar. Fuj! A ja se tako lako naviknem:(

I sve što ne smije biti...

Nije ovo bas zdravo. Vec godinama traje. Tek sada shvatih. Godinama kontam da li sam zaljubaljena u njega ili ne. Ustvari sam luda za njim?:( Ustvari, već sam govorila ljudima da ga volim. A jos uvijek se pitam da li nesto osjecam prema njemu...nesto vise. I cekala godinama. Cekala sta??? Sto i sada cekam?? Ne valja ovo nikako!!!??!!!!!!

Sada bih da je kraj mene. Pretuzno!!!!!!!


"Stavi srce u snig i sačuvaj čast
jer znaš da postoji dil, dil, između Boga i nas.":s.....